Tjelovježba i osteoporoza
Piše: Izabela Baničević, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
O tjelovježbi i njezinoj važnosti čini se da je sve već rečeno.
Ipak današnji sjedalački način života stavlja brojne izazove pred zdravstvene radnike, kineziologe, fitnes terapeute i medije, a sve u cilju promocije tjelesne aktivnosti.
Tjelovježba pomaže u održavanju normalne tjelesne težine, umanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, održava nivo inzulina u krvi, putem sustava endorfina poboljšava raspoloženje, poboljšava san te održava tonus muskulature i pokretljivost zglobova.
U današnje iznimno napredno tehnološko doba, tjelovježbu promoviramo od najranije dobi.
Svaka životna dob nosi svoje zakonitosti koliko i kakav oblik tjelovježbe primijeniti.
Osteoporoza predstavlja tihu epidemiju i veliki javnozdravstveni problem.
Karakterizira je gubitak koštane mase uz poremećenu mikroarhitekturu kosti. Koštane gredice postaju tanje, a veze između njih pucaju.
Krajnji rezultat je krhka kost podložna prijelomu.
Prijelomi mogu biti vertebralni, nevertebralni i prijelomi kuka.
Osim djelovanja mehaničke sile, prijelom može nastati i nakon minimalnog opterećenja, kao što je podizanje tereta s poda.
Prema epidemiološkim podacima, osteoporoza uzrokuje oko 8,9 milijuna prijeloma godišnje.
Gubitak koštane mase od 10 % povećava rizik za vertebralni prijelom 2 puta a za prijelom kuka 1,5 puta.
Dijagnozu osteoporoze postavljamo denzitometrijom koja je još uvijek zlatni standard.
Mjerimo gustoću koštanog tkiva (BMD) te koliko dobivena vrijednost odudara od vršne koštane mase za mladu zdravu osobu. Navedena vrijednost odudaranja u SD definira se kao T- score.
Daljnju dijagnostiku možemo nadopuniti RTG snimkama i markerima koštane pregradnje. T-score -2,5 i više govori u prilog osteoporoze, kao i T-score od -1,0 do -2,5 uz jedan prijelom kod osoba starijih od 65 godina.
U procjeni rizika od osteoporotičnog prijeloma najčešće koristimo Frax kalkulator, putem kojeg izračunavamo rizik nastanka velikog osteoporotičnog prijeloma i prijeloma kuka u vremenskom razdoblju od 10 godina.
Liječenje osteoporoze uključuje primjenu lijekova i tjelovježbu.
Od lijekova se koriste bisfosfonati, denosumab, teriparatid, selektivni estrogenski modulatori receptora te hormonalna nadomjesna terapija, uz adekvatnu suplementaciju vitamina D i kalcija.
Tjelovježba je preporučena kao primarna prevencija osteoporoze kod mlađih odraslih osoba.
Znamo da tjelovježba kod mlađih dovodi do porasta koštane mase.
Uočeno je da oni pojedinci koji su u mlađim danima imali treninge visokog intenziteta, u starijoj životnoj dobi sporije gube koštanu masu.
Ipak, kod starijih bolesnika primijećeno je da tjelovježba može povećati gustoću i otpornost kortikalne kosti na mjestima pojačanog opterećenja, ali ne i povećanje koštane mase.
Upravo je grupa talijanskih autora pregledom literature pokušala utvrditi koji je optimalni program tjelovježbe kod starijih osoba.
Preporučene su dvije vrste vježbi:
1. Aerobne vježbe s utezima, hodanje uz stube, rukomet, tenis, Tai Chi i ples pozitivno utječu na gustoću kosti.
Hodanje ima pozitivan učinak na održavanje postojeće gustoće kostiju, ali ne može dovesti do njenog povećanja. Isto se odnosi na plivanje i biciklizam.
2. Vježbe s otporom i vježbe snage povećavaju koštanu gustoću, naročito na vratu bedrene kosti i na lumbalnoj kralježnici.
Vježbe progresivnog opterećenja za donje ekstremitete povećavaju gustoću koštane mase na vratu bedrene kosti. Vježbe opterećenja koristimo radi jačanje svih glavnih mišićnih skupina, posebno mišića kralježnice, važnih za držanje tijela.
Izvode se uz pomoć bučica, elastičnih traka za otpor ili vlastite tjelesne težine.
Preporučeno je tjelovježbu provoditi 3 – 5 x tjedno, u trajanju 30 – 60 minuta, ovisno o općem fizičkom stanju bolesnika i ostalim komorbiditetima.
Program vježbi i intenzitet trebao bi biti osmišljen individualno za svakog bolesnika, a za povećanje gustoće koštane mase preporučeno je trajanje vježbi od 6 – 12 mjeseci.
Multikomponentni trening sastoji se od aerobnih vježbi, vježbi snaženja, vježbi progresivnog otpora te vježbi balansa i plesa.
Probir vježbi ovisi o kliničkom stanju bolesnika.
Trening na vibracijskoj platformi dovodi do snaženja mišića, poboljšava balans i ravnotežu te sprječava rizik od pada kod osteoporotičnih bolesnika. Ne utječe značajno na povećanje gustoće koštane mase.
Važnost tjelovježbe prvenstveno je u primarnoj prevenciji osteoporoze.
Klinički manifestna osteoporoza zahtijeva svakako medikamentozno liječenje, uz adekvatnu i kliničkom stanju bolesnika primjerenu tjelovježbu.
Literatura:
1.The Effectiveness of Physical Exercise on Bone Density in Osteoporotic Patients:Maria Grazia Benedetti, 1 Giulia Furlini, 1 Alessandro Zati, 1 and Giulia Letizia Mauro2. VII Hrvatski Kongres o osteoporozi, Hrvatski konsenzus o osteoporozi , Rovinj , 2013
3. Giangregorio, L., El-Kotob, R. Exercise, muscle, and the applied load-bone strength balance. Osteoporos Int 28, 21–33 (2017).
4. Kanis JA, McCloskey EV, Johansson H, Strom O, Borgstrom F,Oden A;National Osteoporosis Guideline Group. Case finding for the management of osteoporosis with FRAX—assessment and intervention thresholds for the UK. Osteoporos Int.2008;19(10):1395–1408
5. Martyn-St James M, Carroll S. Effects of different impact exercise modalities on bone mineral density in premenopausal women: A meta-analysis. J Bone Miner Metab 2010;28:251–67. DOI: 6.1007/s00774-009-0139-6.
7. Martyn-St James M, Carroll S. Meta-analysis of walking for preservation of bone mineral density in postmenopausal women. Bone 2008;43:521–31. DOI: 10.1016/j.bone.2008.05.012.
8. Beck B R, Daly RM, Fiatarone Singh M, Taaffe D R. Exercise and Sports Science Australia (ESSA) position statement on exercise prescription for the prevention and management of osteoporosis . J Sci Med Sport. 2017 May;20(5):438-445.
9. Bone HG, Bolognese MA, Yuen CK, Kendler DL, Miller PD, Yang YC, Grazette L, San Martin J, Gallagher JC. Effects of denosumab treatment and discontinuation on bone mineral density and bone turnover markers in postmenopausal women with low bone mass. J Clin Endocrinol Metab. 2011;96:972–980
Salveo CEE
