Život nije pun prepreka, već mogućnosti
Intervju
Treneri i članovi judo klupa osoba s invaliditetom Fuji pokazuju kako svladati strah i uz pomoć odlučnosti, hrabrosti i predanosti korak po korak pobijediti sebe i ostvariti svoje mogućnosti.
Marina Drašković dolazi iz Velike Gorice i vodi Fuji – judo klub osoba s invaliditetom. Klub je dobio ime po planini, a koju Japanci još zovu i Fuji san. Visoka je 3.776 metara i nekada nije bila dostupna svima.
Trebalo je proći vremena dok obični ljudi dobiju mogućnost svladati ovu planinu koja se nekad smatrala svetom. Upravo zato, klub nosi ime Fuji.
Jer, djeci pokazujemo, kako kaže Marina, da život nije pun prepreka, nego mogućnosti. Članove klupa potiče se da savladaju "svoju planinu", pobijede strah i vjeruju u sebe.
Na treninzima sudjeluju judaši koji nemaju teškoće te judaši s autizmom, intelektualnim teškoćama, Downovim sindromom te cerebralnom paralizom.
"Svi zajedno živimo inkluziju na jedan prirodan i nenametnut način, učimo jedni od drugih te motiviramo jedni druge na uspjeh", dodaje Marina, a u nastavku teksta saznajte kako je sve počelo.
Kako je nastao judo klub Fuji?
Sa mnom je klub osnovala Sanja Deladio jer smo vjerovale kako svaka osoba u životu ima niz problema i izazova koje bi htjela savladati i ostvariti snove, ali se možda u tom trenutku boji, odnosno ne zna kako. Shvatile smo kako su ti izazovi naše planine koje se uz puno rada, volje i upornosti mogu svladati. Krenule smo trenirati judo s djecom koja imaju cerebralnu paralizu. Međutim, ime našeg kluba se brzo pročulo te smo u prvoj sezoni upisali djecu s različitim poteškoćama.
Kako izgleda jedan trening?
Fokusiramo se na mogućnosti svake osobe i izvlačimo iz nje najbolje. Kod svakog djeteta u klubu prvo vidimo što može napraviti i koji je potencijal te onda polako treniramo da se dijete osjeća uspješno, sretno i zadovoljno. Kad dođe na emotivnu razinu da vjeruje u sebe i da se može sprijateljiti s drugom djecom, nama trenerima je to idealan trenutak za pomicanje granica.
Lijep posao?
Iako je službeno to moj posao, judo je ustvari dio mene i mog života i ne mogu zamisliti da nešto drugo radim. U početki svi kod nas dođu jer žele fizički napredovati, ali većina ostaje zato što im je lijepo i dobro se osjećaju. Sreća koja proizlazi iz svakog treninga vjerojatno je i naš najjači adut.
Meni ovo nije posao, nego zadovoljstvo.
Treninzi u Fuji judo klubu su za svu djecu besplatni te je ponekad puno izazova i frustracija oko financiranja, ali kad te dijete sretno zagrli, onda sve nestaje, svo zalaganje, trud, živciranje i borba za njih se isplati.
Jer, oni isto pomažu meni na jednoj psihičkoj, duhovnoj razini i ispunjavaju mi život.
Kakva je ekipa na treningu?
Sretna, uporna i vole pričati o sebi.
Jednom me dijete od tri godine pitalo - Zašto je Laura u kolicima. Rekla sam, zašto pitaš mene, kad je Laura tu s nama, pitaj Lauru. Naime, djeca će uvijek otvoreno pričati o sebi. Laura je rekla kako ima cerebralnu paralizu. "Aha, znači Luru bole nogice", reklo je dijete i to mu je bilo dosta.
To je to, svatko od nasi ma svoju planinu koju treba svladati, a s pomoću upornosti, odlučnost, hrabrosti i predanosti vidimo vrh mogućnosti, a ne stazu prepreka.
Intervju je nastao u sklopu isla priča u kojima smo predstavili priče žena žena koje ne odustaju, koje prkose okolnostima i koje se ne boje izgovoriti ono što im je važno. Imaju zanimljive hobije, inspirativne priče i dobra djela koja stoje iza njih.
Powered by isla®, omiljeni brend pastila za grlo prema istraživanju Woman's Choice 2021.
Salveo CEE
