Što bi bilo da je baka na vrijeme čula vuka?

Jednom davno, na rubu velike šume živjela je malena djevojčica. Djevojčica je bila iznimno uredna, vrijedna i sve je slušala…znate priču o Crvenkapici, zar ne?

Mi smo uvjereni da u toj priči svi osim vuka ne čuju dobro, ali i on je lagao.

Znamo, Crvenkapica je izbrbljala vuku o tome kamo ide, što nosi u košarici i zašto je uopće stala pored puta brati cvijeće, kad joj je mama izričito rekla da se ne zaustavlja i ne priča sa strancima. Djevojčica je pristojna, poslušna i dobra pa nam jedino ostaje zaključiti da jednostavno nije čula mamine riječi.
I do čega je to dovelo…?

Znamo da je vuk ušao u bakinu kuću, jer se pravio da je Crvenkapica. Baka koja živi na drugom kraju šume, posve sama, sirota, nije čula ogromnu zvijer koja je odškrinula stara drvena vrata oronule kućice (zašto starica uopće ima otključana vrata?), ležerno došetao do bake i proždrijeo je u jednom zalogaju.

Baka je disciplinirana, samosvjesna i hrabra (znamo, jer nije zaključavala vrata svoje kućice) starica pa nam jedino ostaje zaključiti da jednostavno nije čula škripanje vrata.
I do čega je to dovelo…?

Znamo da je vuk popričao s Crvenkapicom bez šuma u komunikaciji. Znamo da je prečacem otrčao do bakine kuće i da je baka završila u njegovom trbuhu. Znamo da je obukao njenu spavaćicu i tako prerušen legao u krevet, isčekujući mladu damu da doskakuće šumskim putem. Znao je da dolazi.
Znamo da je vuk izvrsno čuo.

Ipak, vuk je lagao…
“Bako, bako zašto imaš tako velike uši?” – pitala je djevojčica, začuđeno gledajući u baku koja je spokojno ležala u postelji.
“Zato, dušo, da te bolje čujem.” – odgovorila je gladna zvijer.

Opet nam ostaje zaključiti da siroto djevojče dobro ne čuje.
I do čega je to dovelo…?

Jer, dragi naši, da dobro čuješ uopće nisu važne velike uši. Uopće nije važno da si samosvjestan, pristojan, dobar ili vrijedan. Nije važno jesi li djevojčica, mama, baka ili vuk.

Da je baka na vrijeme čula vuka i da je Crvenkapica čula što joj majka govori, vuk bi ostao gladan.

Ali vuk je u svom džepu imao nešto što Crvenkapica nije imala u košari, a niti baka na svom noćnom ormariću. Imao je Vaxol u spreju!

Naravno da smo izmislili ovaj dio. Odakle vuku džepovi?
Ali čitava priča je izmišljena, iako temeljena na stvarnim događajima koji se i dan danas ponavljaju samo zato jer netko nešto nije čuo.

Crvenkapica nikako nije bila neposlušna – samo nije imala Vaxol sprej za uho.

Baka nikako nije bila lakovjerna – samo nije imala Vaxol sprej za uho.

Tako da zaključimo – Vaxol ne samo da sprječava nakupljanje ušnog voska (cerumena), nego pojačava poslušnost kod djece, razumijevanje kod staraca i štiti od zlih zvijeri.
Da, važno je dobro čuti.

A ti, vuče – šuti…